Triatlon klub Zadar ponosi se svojim članovima koji se ističu na natjecanjima diljem svijeta. Nedavno se na utrci Ironman Western Australia, održanoj 3. prosinca ove godine, istaknuo naš Roberto Carfagno. Iako su izazovi bili zahtjevni, Roberto je pokazao izvanrednu izdržljivost i srčanost tijekom utrke. Podijelio je s nama svoje iskustvo, započevši priču s uvodom u svoj trkački put. Odlučio se za Ironman Australia nakon promjene planova i intenzivnog treninga, što je rezultiralo izazovima tokom samog događaja. Utrka Ironman Western Australia održava se u Busseltonu, prelijepom obalnom gradu na jugozapadu Australije. Poznata je po svojoj atraktivnosti i izazovima koje pruža sportašima.
“Trči, Robbie, trči! Drugi si, a on je iza tebe 30 sekundi!!!” – vikala mi je djevojka Laura kad sam posljednji put prošao pored nje. Nedostajalo je manje od 3 kilometra do cilja punog maratona. Pokušao sam se nasmijati, ali grčevi su počeli pokazivati svoje prisustvo od oko 7 kilometara prije cilja. Prvo samo malo, i odmah sam reagirao s još elektrolita na okrepnim stanicama. Ali grčevi su postajali sve jači. Nisam želio da ona to vidi, pa sam stisnuo zube i trčao još 600 metara, a onda više nisam mogao. Gotovo – oko 1.2 kilometara prije cilja, nakon što sam preplivao 3.8 kilometara, vozio bicikl 180 kilometara i trčao 41 kilometar, moja utrka je završila.
Roberto je opisao kako je njegovo iskustvo započelo s idejom utrke na Ironmanu u Italiji krajem rujna, s malo priprema. Želio je završiti utrku za manje od 10 sati s tek 10 tjedana pripreme. Kako bi postigao taj cilj, obratio se skandinavskom treneru koji vjeruje u veliki volumen treninga: dugi biciklistički treninzi poput 6 sati na trenažeru, ili biciklistički treninzi od 5 sati uz trčanje od 1 i pol sata ili trčanje od 30 kilometara, sve je bilo “na meniju”. A rijetko koji trening je bio “lagano trčkaranje” – svi su bili specifični prema tempu utrke ili znatno ispod.
Nakon šest tjedana treninga je shvatio da to ipak neće moći izvesti. Skupa s trenerom, promijenio je planove i registrirao se za Ironman Izrael početkom studenog. Sve je išlo dobro, koliko god 20 sati treninga tjedno može biti dobro, te se savršeno pripremao za utrku, ali onda je nažalost izbio rat. Trebao je novi plan – do kraja godine su preostale 3 utrke: Ironman Cozumel, Ironman Arizona ili Ironman Western Australia. Na kraju, nakon mnogo razmišljanja, odlučio se za ovu posljednju početkom prosinca što je značilo i još 4 tjedna napornog treninga. Bio je uzbuđen što napokon može trčati. Međutim, osjećao je da mu je kondicija propadala nakon prvog tjedna studenog. Postajao je teži, nije postizao svoje rezultate na treninzima. Ali je znao, unatoč tome, da je u dobroj, ako ne i odličnoj formi.
Plivanje u Australiji uključuje 2 kruga s takozvanim “Australian Exit”, tj. izlazak iz vode, trčanje po plaži i ponovni ulazak u vodu. Prvi krug prošao je dobro, ali drugi je bio toliko zagušen sporijim plivačima da je postao borba probijanja kroz njih. Osim toga, zbog vjetra, počeli su se stvarati valovi i struje. Izlazak iz vode i ulazak u prvu tranziciju, Laura je tamo vikala: “Deveti si!”. Što? Pomislio sam, deveti? To je sjajno! Zamislio sam da sam kao 16. ili 17. Vrlo brza promjena i krenuo sam na bicikl, i opet je Laura bila tamo. Ona je najbolja podrška koju triatlonac može poželjeti! “Šesti si!”, vikala je. Nisam mogao vjerovati svojim ušima! Upravo sam prestigao troje sportaša u tranziciji! Krenuo sam. Izlazeći iz grada imali smo vjetar u leđa – letio sam! Ali znao sam da ću to sve morati vratiti kad se budem vraćao. Asfalt na australskim cestama je vrlo grub i to se osjeti na biciklu, posebno prema kraju utrke. Na okretištu od 90 kilometara, što je išlo sporije nego što sam očekivao, Laura je opet bila tamo: “Šesti si! Još uvijek!” Fantastično! Sve je sada ovisilo o drugih 90 kilometara i trčanju! Pedalirao sam koliko sam mogao konzervativno i istovremeno brzo. Ono što me mučilo je to što nisam uspio postići svoju izlaznu snagu na biciklu. Konstantno sam bio otprilike 10% ispod onoga što sam trebao napraviti i za što sam trenirao. Došao sam u zonu tranzicije nakon 180 kilometara vjetrovitog bicikla te mi je Laura potvrdila da sam i dalje šesti!
Biciklistička ruta proteže se kroz slikovite krajolike, uključujući otvorene ceste i dijelove uz obalu, pružajući sportašima priliku za vožnju kroz raznolike terene. Iako se dosta dugo zadržao u drugoj tranziciji, uspio je prestići još jednog sportaša te je bio peti. Trkački dio utrke obuhvatio je maraton, gdje je Roberto planirao postići tempo od 5 minuta po kilometru te postupno povećati brzinu do 4:45/km na kraju. Unatoč početnoj udobnosti, tijekom drugog dijela maratona osjetio je teškoće u ubrzanju, posebno zbog jakog vjetra koji je otežavao napredak. Nakon nekog vremena, ipak je uslijedilo iznenađujuće propadanje. Roberto se borio s grčevima i poteškoćama na 30. kilometru, no saznanje da je i dalje u utrci za Kona Ironman mu je dalo snagu za nastavak. Uz sve bolove u nogama i leđima, nije odustajao. Nastavio je dalje, svjestan da se ne smije zaustaviti samo kilometar prije cilja. Uporno je trčao uz velike grčeve u desnoj nozi, usredotočen na svoj cilj. Došavši do znaka za 42 kilometra, imao je još samo 200 metara. Bez okretanja iza sebe da vidi gdje je trećeplasirani, Roberto je samo trčao i uspio je! Kvalificirao se za Kona Ironman 2024. kao sportaš Triatlon kluba Zadar.
Roberto je pokazao da je mentalna snaga presudna kad tijelo kaže ne. Nikada ne smijemo odustati, a njegova upornost i odlučnost su inspiracija za sve nas. Završio je Ironman utrku za 9:56:08 – 3800 metara plivanja (1:04:08), 180 kilometara bicikla (5:02:26) i 42.2 kilometra trčanja (3:40:24). Zauzeo je ukupno 129. mjesto u konkurenciji od gotovo 1.000 triatlonaca. Uz to, zauzeo je i 2. mjesto u svojoj kategoriji M50 što mu je i donijelo plasman na svjetsko prvenstvo. Čestitamo mu na odličnoj utrci te na plasmanu na svjetsko prvenstvo u Koni koje će se održati krajem listopada iduće godine. Bravo, Roberto!
